AB5

nedjelja, 15.04.2007.

Odijevanje mladih

Dragi blogovci, pratim modne trendove u svojoj OŠ Poreč, te primjećujem da u mojoj školi ima šminkera, punkera, rockera, metalaca, repera... Punkeri, rockeri, metalci i reperi uglavnom odijevaju crnu i neurednu odjeću i nose tenisice skejterice i starke. Odjeća im je ponekad i poderana, a gotovo uvijek previše komotna. Dok šminkeri odijevaju previše uske i kratke suknje, majice i uske hlače tako da im se svaka crta tijela ocrtava što po meni izgleda vrlo neukusno posebno za odlazak u školu. Ima djece koja ne teže niti jednom od navedenih stilova oblačenja, već bih ja rekla da se "pristojno" oblače među koje se i ja ubrajam. Nosim traper hlače sa ne preuskom i kratkom majicom ili trenirku. Hlače znam ponekad staviti u čizme jer mi se to jako sviđa i sa svime time mislim da ne odskačem od ukusnog. Meni se takvi najviše sviđaju. A, vama, dragi blogovci? Mislim da i u odijevanju treba poštivati umjerenost, na što prvenstveno mislim da ne treba izazivati pozornost ljudi svojim ekstravagantnim stilom oblačenja. Odjećom otkrivamo i naše moralne vrijednosti i odjećom pokazujemo što želimo da drugi misle o nama. U ovo današnje vrijeme kada smo svjedoci svakakvih stilova oblačenja ipak je najljepše vidjeti pristojno odjevene djevojku i dečka.

Dragi blogovci, kako se vi oblačite, koji stil volite?
Javite se sa svojim modnim prijedlozima!

Martina

petak, 13.04.2007.

13.travanj.2007

Hej , blogovci !
Sigurno ste i vi imali najgori dan u životu ili ćete ga imati .
Ja sam ga imao i upravo o tome vam želim pričati .
Ja imam psa .
Taj pas se zove Riki .
On je mali mješanac zlatokoso smeđi .
Ja mog psa ne bih dao ni zašto , ali tog dana što mi se to dogodilo bi .
Moj brat Dominik i baka Radica su krenuli kod moje sestrične , ja sam pisao zadaću .
Kad sam napisao zadaću krenuo sam vani igrati se .
Ja i moj prijatelj Ivan s njegovim bratom Marinom smo se igrali se kod njegove tete .
Poslije sat vremena moj brat projurio je kraj nas s našim psom .
Mi smo se zabavljali , a i moj pas s nama .
Mojem bratu pas je pobjegao s uzice .
Ja sam ga krenuo uhvatiti , ali moj pas mješanac uhvatio me za lijevu ruku .
Tako me je jako boljela ruka i tekla mi je krv da sam se skoro onesvjestio .
Išli smo to isprat i krenuo sam kući .
Legao sam na kauč i jaukao od boli .
Poslije je moja majka došla kući s posla .
Moja mama je rekla da kasnije idemo liječniku .
To je priča o mom najgorem danu u životu .
Blogovci , nadam se da vam se svidjela moja priča .

četvrtak, 22.03.2007.

MOJ PAS

Ej, dragi blogovci! Svi znamo da nam se događaju lijepi i ružni trenuci.
Ja ću izabrati onaj lijpši. Najljepši dan mi je bio kada sam dobila malog, razigranog psa,kojemu sam dala ime Bigi.
Ima crnu-smeđu boju dlake, šapice su mi bijele poput snijega, nije baš velikog rasta.
Ja više volim takve pse, manjeg rasta.
Prvu noć kad sam ga dobila smjestila sam ga u kutak moje sobe.
Kada sam ga stavila spavat, i kad sam ja išla spavati skočio je na moj krevet. Nisam ni oka sklopila, i
ugledam njegovu malu crnu njuškicu. Uzela sam ga u naručje i ljuljala ga kao malo djetešce.
Kada je zaspao, vratila sam ga u njegov krevetić. no, evo opet njega. Digla sam se da vidim u čemu je problem.
Evo problema, Bigi se popišao u svoj krevetić. Zato, je stalno dolazio na moj krevet.
Na kraju, cijelu je noć spavao na mom krevetu.
Ujutro sam bila sva pospana i umorna. Biste li vi imali toliko strpljenja kao ja?
Ipak, nema veze ja se te večeri uvijek rado sjećam, jer on je ipak moj mali pas.
Hvala što ste izgubili nekoliko minuta za čitanje mog bloga. Jako, bih volila čuti vaše mišljenje.



Martina

utorak, 20.03.2007.

Utorak, 20 ožujka 2007.

Je li potrebno slaviti rođendan?
Biste li vi svojoj djeci dopustili da slave svoj rođendan? Vjerovatno biste jer je to postao običaj. Rođendan se slavi različito.
Ja ga slavim kod kuće.
Ovaj put bila je subota. Ujutro smo mama i ja ukrašavali kuću.
Kad smo završili, mama je otišla u kuhinju, a ja sam išao spremati sobu. Kad sam završio, odšuljao sam se u kuhinju, sakrio se od bake i mame, uzeo kolačić.
Kasnije su mi došli prijatelji. Dobio sam toliko poklona da nisam mogao izaći iz sobe. Poslije nam je bilo dosadno, a ja se sjetim da se igramo detektiva. Na tanjuru je nedostjao jedan kolačić. Nakon dugog istraživanja otkrili smo krivca, to sam bio ja.
Napišite mi kako vi slavite rođendane, možda dobijem ideju za proslavu sljedećega.

Mišel

ponedjeljak, 19.03.2007.

Moja prijateljica

Bok, blogovci, ja ću vam pisati o svojoj prijateljici.
Moja prijateljica zove se Martina, to ime me podsjeća na jednu djevojčicu koja redovito uči, piše zadaće, pomaže prijateljima i sve što se lijepo može reći.
Ona ima prekrasne nježne zelene oči kao dva zelena bisera. Ima smeđu kosu koja je svaki dan sve ljepša i ljepša.
Njoj mogu otkriti sve moja tajne, a da nikome ne kaže, to je velika stvar koju bi čovjek uvijek želio.
Ona najviše voli plesati. Kad sam s njom i kad pričamo, sve je kao u snovima i poželim da taj san nikada ne prestane, jer prava prijateljica uvijek ostane prava.
Za mene je bogatstvo imati dobru prijateljicu.
Martina Jelenić
Ostavite mi komentare o svojim prijateljima ili prijateljicama.

Izgubljena naušnica

Jednoga je dana došla kod mene prijateljica. Igrale smo se i razgovarale o školi. Ja sam joj rekla:"Baš je lijep dan, zar ne"? A, ona je rekla:"Imaš pravo, dan je predivan". Mama je došla na balkon i zvala nas na ručak. Kako sam trčala ispala mi je zlatna naušnica i prijateljica je to vidjela, ali nije me upozorila na to već ju je ukrala. Kad sam došla kod mame, mama me začuđeno upitala:"Gdje ti je naušnica"? A, ja sam rekla."Pa na uhu, gdje bi bila"? Mama je rekla da je na uhu nema. Ja sam se prestrašila i uhvatila za uho, ali nje stvarno nije bilo. Prijateljica mi je pomogla tražiti naušnicu i pitala sam je da li je vidjela da mi je ispala, ona je rekla da nije. Međutim kada sam jednoga dana išla kod nje, vidjela sam moju naušnicu na njenom radnom stolu. Nisam htjela dizati uzbunu nego sam odjurila odmah kući i rekla mami. Mama je rekla:"Vidiš kakva ti je ona prijateljica"? Ja sam rekla da više se ne želim družiti sa njom, jer prijateljica mora biti poštena i znati voljeti, ali ona to nije. Dan-danas to pamtim i od onda nikada se više nisam družila sa njom. Dragi blogovci, je li se vama tako što dogodilo? Pišite mi puno komentara!


Martina Gulić

nedjelja, 18.03.2007.

Ej, ljudeki! Kako ste mi? Volite li putovati? Ja obožavam. Meni je putovanje nešto predivno, kao sloboda za moju dušu. A vama?
Baš sam nedavno otputovala u Rijeku. Moja sestra nas je pozvala da premjestimo stvari u njezinu novu sobu.
Ujutro smo rano krenuli, bila sam jako pospana ali poslije sam se već osjećala bolje. Dva puta smo stali kod naplatnih kućica i prošli kroz tunel Učku. Ja sam stalno gledala kroz prozor i promatrala prekrasnu prirodu. Polako smo se približavali Rijeci. Još uvijek se nisam skidala s prozora. I, napokon, stigli smo. Kad smo došli do studentskog doma čekala nas je moja sestra sa osmjehom na licu.
Munjevitom brzinom sam dotrčala do nje i čvrsto ju zagrlila. Kad smo ušli u njenu sobu sve stvari su bile već spakirane. Ja sam uzela lakše stvari, a mama i tata one teže.
Nakon selidbe odlučili smo razgledati grad. Vidjeli smo crkvu Sv.Vida, prošli smo kroz brodogradilište, također smo vidjeli most na Riječini, otišli smo na Korzo, te tamo smo ujedno i pojeli sladoled. Najviše od svega mi se svidjelo more. Bilo je tako lijepo, modro i sjalo je poput dragocjenog kamena.
Rijeka je za mene najljepši grad a ujedno i moj rodni kraj. To mi je bilo najbolje putovanje u životu. Takvo predivno iskustvo neću nikada zaboraviti. A vi? Da li ste vi bili u Rijeci? Ako jeste, recite mi kako ste je vi doživjeli. Očekujem puno komentara!!!


Emilija Borčić

utorak, 13.03.2007.

Prijateljstvo je važnije od igre

Nije važno imati puno igrica, već je važno imati dobrog i iskrenog prijatelja. Meni nikada nije smetalo ako netko ima nešto što ja nemam. Ja znam da ne mogu imati sve što poželim.
Ovog je ljeta u susjedstvo došla jedna djevojčica. Moja je vršnjakinja. Priča samo talijanski. Vrlo je razmažena i sve mora biti kako ona želi. Čim je vidjela moje igrice odmah je otrčala kući i nazvala mamu u Milan da ih i njoj kupi. Čim joj je mama došla u posjet, donijela joj ih je. Ona se zapravo nije veselila igricama, već tome što ih sada ima više od mene. Nakon par dana upoznao sam jednog dječaka. Odmah nakon prvog susreta primjetio sam da imamo zajedničke interese. Sasvim je običan i pristojan. Nije mu stalo do onoga što ima drugi, već do prijateljstva i druženja. Cijele smo dane provodili igrajući se i razgovarajući. Ponekad bi nam se pridružila djevojčica iz susjedstva. Njoj bi brzo dosadilo ako ne bi bila u centru pažnje. Vrlo je tiha i povučena, čak i dosta sramežljiva. Bila je zavidna našem lijepom druženju i našoj slogi. Nikada se nismo posvađali.
To je znak jednog dobrog i iskrenog prijateljstva.

DRAGI BLOGOVCI !

Moj savjet vam je da si i vi nađete jednog takvog dobrog i iskrenog prijatelja, koji će biti sretan i zadovoljan onim što ima.

Poslušajte moj savjet i dajte komentare !

Fabio Kadum

ponedjeljak, 26.02.2007.

26 . veljače 2007 . Moja soba

Dragi blogovci ako želite znati kako izgleda moja soba, isplatilo bi vam se izgubiti nekoliko minuta i pročitati ovaj opis .
Spavaću sobu dijelim s bratom. Ponekad sam zbog toga veseo kao ptičica, a ponekad bijesan kao ris. Zidovi sobe su bijeli kao snijeg. Vrata ormara su plava poput mora, a ladice pisaćih stolova zelene se kao trava, a osvježava ih narančasta poput zore .
Između dva ogromna ormara smještena je vitka polica . Polica je pretrpana knjigama i igračkama koje se bore za svoje mjesto od straha da ne završe na podu ili ispod kreveta.
Moj je brat jako živahan i crv mu neda mira pa uvjek mora nešto raditi . Veseli ga skakanje po krevetima, međutim to krevete boli i oni kao da mu govore:,, Nemoj skakati , to nas boli! ", ali on uopće ne obraća pozornost na njih . Ponekad se zna sakrivati u ormar i lupati vratima. Ormar osjeća bol i viče mu:,, Prestani udarati, udariti ćeš se, mene si već udario." Ali on ide dalje po svom, jednom su čak pala vrata ormara na njega.
Na mom pisaćem stolu nalazi se globus pomoću kojeg sam proputovao cijeli svijet. Globus se veseli našim putovanjima. Najsretniji je kada ga okreće moj brat jer tada obiđemo svaki kutak na Zemlji. Moja je soba najljepše mjesto na svijetu. U njoj se osjećam udobno i zaštićeno.

Hvala što ste potrošili svoje slobodno vrijeme na čitanje moga bloga, pošaljite mi vaše opise sobe.

Alen Prodan

četvrtak, 14.12.2006.

Izabrao sam sport kao put do zdravlja

"Zdrav duh u zdravom tijelu" , poslovica je iz vremena Rimljana, a vrijedi za sve športaše, pa i za mene. Atletika je moj izbor i nije naporna. Zdravlje mi je najvažnije pa atletiku redovito treniram i sam sebi ne dopuštam izostanke. Treniram dva športa i osjećam da je moje zdravlje u mojim rukama. Trkačke staze su za mene kao majčino krilo koje čuva moje zdravlje. Osjećam da je velik dio mene posvećen sportu i da sam dio "svjetske športske obitelji". Jačanje mojega tijela, je i jačanje mojega duha. Razna natjecanja su moj život. Nadam se da ću uvijek ustajati u športu i da ga neću napustiti. Šport je siguran put do zdravlja, te se nadam da ću jednog dana stajati i stupiti na svjetske trkače staze. Franko. Športaši, javite se!

<	travanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv